ak nemres doc k sebi,onda dodji k meni:)

U današnje vrijeme mnogi puštaju svoje odnose da miruju na
stupnju obećanja.Oni ni svojim ponašanjem ni riječima ne
pokazuju da žele živjeti sa svojim partnerom,biti mu vjerni i
postojati za njega.
A kada se uzmu za riječ,partner s čuđenjem i zaprepaštenjem
ustanovljava da od prijašnjeg obećanja nije mnogo ostalo,
ako je uopće što ostalo.....
Obećanja danas za mnoge nemaju odveć veliko značenje.
Danas se obično "neobavezno" dogovara da će se učiniti ovo
ili ono,npr:sresti se pred kinom-a ako ne, onda drugi put...
Takav odnos prema obećanju nije ispravan.
Obećanje je u g o v o r,koji netko sklapa s nekom drugom osobom.
Taj ugovor obvezuje oboje,zbog čega ga nije moguće
jednostrano izmijeniti već samo nakon dogovora s partnerom i
pod uvjetom da se on s tim slaže.
Obećanja žive od stare izreke: "Jedan muškarac(ili jedna žena)
-jedna riječ."
Na žalost se unutarnja snaga te stare i mudre izreke izgubila...
Zbog toga mnogi obećavaju sve moguće, a da uopće ne
pomišljaju na to da održe svoju riječ.
Zaboravljaju da sve stvoreno čini cjelinu.
Ako danas nekog prevariš,to može pokrenuti lavinu koja će se
bilo kada vratiti tebi.
Ponekad se zapitaj: bi li volio živjeti u društvu u kojem je
svako obećanje bezvrijedno,tj. u kojem svatko svakoga
laže-jer ne održati obećanje znači lagati,budući da je obećanje
izjava da ćeš se nečega držati.
Ne držiš li se toga,tada je tvoja izjava laž!
Ljudi su kolebljive ćudi. Danas nešto obećaju, a do sutra to već
zaborave.
Zato održi svoja obećanja.Misli na zakon karme koji kaže da
dobro donosi dobre,a zlo zle plodove.
Prekršiš li danas neko obećanje,sasvim će sigurno sutra ili
prekosutra biti prekršeno jedno tebi dano obećanje i to će te
isto toliko pogoditi kao što je nekoć pogodilo tvog partnera kada si
ti prekršio svoje obećanje koje si dao njemu.
Nemoj se pokušavati opravdati tako da kažeš kako si zaboravio
svoje obećanje.
Zaboravljanje nije nikakva isprika,to je samo loš izgovor.
Ako se nemožeš sjetiti svojih obećanja,tada ih ili uopće nemoj davati
ili ih zapiši.....

Pisac G.G. Marquez povukao se iz javnog života zbog zdravstvenih problema.
Svojim je prijateljima napisao oproštajno pismo.

Sjeti se ovih riječi i zadrži ih za svoje snove ako voliš budan sanjati.....

"Kad bi Bog na samo jedan trenutak zaboravio da sam samo lutka
(marioneta) u jednom(kazališnom) komadu i poklonio mi komadić
života najvjerovatnije ne bih rekao sve ono što mislim,ali definitivno
bih mislio sve ono što bih rekao.
Vrednovao bih stvari,ne zbog onoga koliko vrijede,već zbog onoga što
znače,što predstavljaju.
Spavao bih malo, sanjao mnogo više,shvaćao bih da za svaku
minutu što zatvorimo oči,gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad bi se drugi zaustavili,bio bih budan dok bi drugi
spavali,uživao bih,kao u ukusnom sladoledu od čokolade,slušajući ih
dok mi pričaju.
Kad bi mi Bog poklonio komadić života,najobičnije bih se odjenuo i
potrbuške prostro na suncu ostavljajući otkriveno ne samo
svoje tijelo,već i svoju dušu.
Moj Bože,kad bih imao jedno srce,napisao bih svu mržnju na komad
leda i čekao svitanje zore.
Zalio bih svojim suzama ruže da osjetim bol njihova trnja i
sočan poljubac njihovih latica.
Moj Bože,kad bih imao komadić života....ne bih dozvolio da prođe
jedan jedini dan,a da ne kažem da volim,da ih volim.
Uvjerio bih svakog čovjeka i svaku ženu da su moji najdraži i
živio bih zaljubljen u ljubav.
Ljude bih naučio koliko griješe ne zaljubiti se kad ostare,a da i ne
znaju da zapravo stare onda kad prestanu zaljubljivati se.
Djetetu bih poklonio krila,ali bih ga pustio da sam nauči letjeti.
Starije bih naučio da smrt ne dolazi starošću,već zaboravom.
Mnogo sam naučio od njih,ljudi....
Naučio sam da cijeli svijet želi živjeti na vrhu planine,a da nisu svjesni da se prava sreća krije u načinu uspinjanja.
Naučio sam kako kad po prvi put jedno novorođenče svojom
malenom šakom stisne prst svog oca,drži ga stisnutim zauvijek.
Shvatio sam da jedan čovjek ima pravo gledati drugog s visoka
samo onda kad mu treba pružiti ruku da ustane.
Mnoge su stvari što sam ih naučio od njih i znam da,kad bi ih
spakirao u kovčeg što ga nosim sa sobom,umro bih nesretan.

Reci uvijek ono što osjećaš i učini ono što misliš!

Kad bih znao da će danas biti zadnji dan da te vidim kako spavaš,
snažno bih te zagrlio i zamolio Boga da mi dozvoli da budem čuvar
tvoje duše.
Da znam da je ovo zadnji put da te vidim kako izlaziš kroz vrata,
zagrlio bih te i poljubio i ponovo te pozvao da ti dam još više.
Da znam da je ovo zadnji put da ti čujem glas,snimio bih
svaku tvoju riječ da je iznova mogu slušati u beskraj.
Kad bih znao da su ovo zadnje minute da te vidim,rekao bih ti
koliko te volim i ne bih pretpostavljao da to ionako znaš!
Uvijek postoji jedno novo sutra i život nam daje druge prilike da
stvari napravimo kako treba,ali mislim da griješim jer danas je ono što ostaje i volio bih ti reći koliko te volim i da te nikad neću zaboraviti.
Sutra nije sigurno ni za koga,ni mlade,ni stare.
Danas bi mogao biti zadnji dan da vidiš osobe koje voliš.

Zbog toga ne čekaj više!

Učini to danas, jer ako sutra nikad ne dođe,sigurno češ zažaliti za
danom u kojem nisi našao vremena za jedan osmijeh,
jedan zagrljaj,jedan poljubac i da si bio prezauzet da i
ostvariš zadnju želju.
Gledaj da imaš blizu,uz sebe one koje voliš,reci im na uho ono što im
je potrebno da čuju,voli ih i lijepo se odnosi prema njima,
nađi vremena da im kažeš: "Žao mi je","Oprosti mi" ,"Molim te",
"Hvala", isve one lijepe riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko te se neće sjećati zbog tvojih skrivenih, tajnih,neizrečenih misli.

Zatraži od Gospodina Boga snagu i sposobnost da ih izraziš!"


Kako jednostavno.....svakidašnje....obično....
a tako močno....ehhh....

Odgoj je sol života.
Bez odgoja većina živih bića ne bi mogla preživjeti.
Što sve ne rade ptice da svoju mladunčad nauče letjeti i loviti?
Roditelji žrtvuju mladost,zdravlje,a nerijetko i život za
svoju djecu.
No čovjek je biće,koje je najovisnije o odgoju.
Mnogo toga mora naučiti, i to tijekom cijelog života!
Čitav je život odgoj,
život je najbolji učitelj.
O odgoju ovisi ,je li čovjek zdrav,uspješan i trajno sretan.
Zato budi sretan-tada si na cilju,jer sreća uspjeh i zdravlje
su istinsko određenje.

Tko se nije odlučio,tko ne želi vidjeti što duguje sebi i drugima,
često nema vremena,a tko nema vremena tome će
vrijeme uskoro biti potrebno jer će se suočiti s mnogo izazova.

Dao sam život da bih postao osoba kakva sam ovog
trenutka.Da li je vrijedilo truda?
Bi li se mijenjao da sam znao što me čeka izvan
prostora i vremena....

Zamisli sebe kao čičak,pun bodlji i agresije.

Živi svojim životom čička. Odživi tvoju negativnost u
mašti.
Kada ti je bilo dovoljno,zamisli sebe da si ruža.
Lijep si i mirišeš,no još imaš velike i snažne bodlje.
Najprije se usredotoči na bodlje.
Kada misliš da si se dovoljno dugo koncentrirao na bodlje,
usmjeri tvoju pozornost na pupoljak i pusti ga da se
rascvjeta do punog cvijeta.
Kada si dovoljno dugo doživljavao taj osjećaj,
zamisli da si lotosov cvijet.

Pogledaj kako svojim korijenom stojiš duboko u mulju,
ali tvoj pupoljak lebdi iznad vode i savršeno je čist.
Pusti da u tebe teče čistoća lotosova cvijeta.Sve se više
i više ispunjaj njome.
Zamisli da se taj lotosov cvijet satoji od čistoga,svjetlog,
jasnog svjetla i da to čudesno svjetlo teče u tebe:
savršeno mirno,savršeno sretno,savršeno čisto.

Predoči sada sebi svoje srce kao još poluzatvoren lotosov cvijet.
Pusti ga neka se rascvjeta i osjeti kako sve više ljubavi ispunjava
tvoje srce.
Ta ljubav postaje tako velikom da si potpuno ispunjen njome.

Ti si još samo ljubav i osjećaš koliko Božanskog blagoslova
struji u tebe....

Sve-je-jedno-sve-je-
Bog.

Ako nađeš sebe i kroz to razviješ ljubav,razumijevanje,
požrtvovnost i suosjećanje,u tvom srcu nastaje cvijet čudesna mirisa.
Taj je cvijet nježnost.
Na svijetu ne postoji ništa ljepše,ništa savršenije,
ništa raskošnije od tog cvijeta koji niče iz topla, otvorena srca.
Taj je cvijet cilj života.
Kad govorim o cvijetu,ti misliš na nešto nježno,ali slabo,
ali to nije ono što Ja mislim.
Nježnost je snažna.
Snaga nježnosti je kao snaga vode....
Voda jednostavno teče,sasvim jednostavno,sasvim meko,ali teče...
Nezadrživo.
Voda je uvijek u pokretu a većina je pokreta
nježna, djelomično nevidljiva....
Pogledaj potok.Pogledaj život na njegovim obalama.
Vidi kako veselo i lako žubori i kako je Sunce u njemu obuhvaćeno,
jer ga odražava punim životom,punom ljubavlju, a samo je potok.....
Ako si snijeg i dospiješ na Sunce,otopit češ se,
i samo si potok koji teče,sasvim jednostavno,savim meko,ali teče...
Nezadrživo.
Kad bi mi Bog poklonio komadić života,najobičnije bi se odjenuo
i potrbuške prostro na Suncu ostavljajući otkriveno
ne samo svoje tijelo, već i svoju dušu.

Cijeli svijet želi živjeti na vrhu "planine",ali nitko ne shvaća
da se prava sreća krije u načinu uspinjanja....

Ljubav je uvijek vezana uz odgovornost.Ljubav bez
odgovornosti je kao ruža bez cvijeta,krava bez mlijeka,
dijamant bez sjaja.
Odgovornost pripada najdubljoj biti ljubavi.
Ljubav se ne može drukčije,nego smatrati odgovornom za ljubljenu osobu.
Najsavršenija je ljubav Božja ljubav.
Zato se Bog smatra odgovornim za svijet i čini sve da bi pomogao
svijetu.
Ako svijet zapadne u veliku nevolju,kao što je to sada slučaj,
sam se Bog "javi" da bi spasio svijet (tebe).
Zašto Bog to čini? upita jednom neki kralj jednog mudraca.
Umjesto odgovora,mudrac povede kralja na vožnju čamcem.
U čamcu su bili mnogi važni ljudi, a među njima i mali kraljev sin.
Iznenanda mudrac baci u vodu neki zavežljaj i poviče da je
mali kraljević pao u vodu.Ne razmišljajući mnogo,
kralj skoči u vodu da bi spasio sina.
Kada je otkrio da zavežljaj nije njegov sin,on pozove mudraca na
odgovornost.Ovaj odgovori: "Vidiš, gospodaru,
ti imaš toliko slugu uza se koji svakodnevno obavljaju razne poslove
za tebe,ali kada je bila riječ o tvom sinu,nisi poslao sluge
da ga spašavaju već si sam skočio u vodu.
Isto tako čini i naš Gospodin.
On mnoge od svojih poslova prepušta slugama. ali ako je
cijeli svijet u opasnosti,tada Njegova ljubav,Njegova brižnost i
Njegova odgovornost čine da se On sam "javi" kako bi spasio
svijet (tebe)!"
Kralj se zahvali mudracu na toj poduci......

Kakvo značenje ima ova priča za tebe?
Bog je stvorio svijet, i kad ga je stvorio,
znao je da će zahtijevati mnogo brižnosti i truda. On ga je stvorio
iz svoje beskrajne ljubavi i znao je da je spreman na sebe
preuzeti sav trud

Jer radost je Moja misija, a time i Moj dar tebi.....

Gledam krošnje, lišće ih napušta.
U svom sjaju i ljepoti odvaja se od
matice i crnu zemlju ljubi.
Jesen je,mirisna,žuta, pomalo zastrašujuća.....
Ptce lete uporedo i šalju osmijeh,
mirisan ,žut,pomalo zastrašujući.....
Kamenje pršti pod nogama,pomalo gubi snagu i moć,
preskačem sve i bespomoćno mislim na TEBE
dunjo moja mirisna žuta.....

Treptaj uzmaka na rubu vremena donio mi veliku sjenu od
svjetlosti, dok brdo niskih visova traži brzi put ka usponu predaha....

Tugaljiv ton veselo kliče reske zvukove uz potok
koji se čini rijekom, a dugi niz kratkih simbola napada polako
čudnim oblicima koji gube smisao.

Svemoćna čarolija boje sve više zauzima mjesto u duši moje duše,težina postojanja biva sve lakšom i lakšom dok kruži okolo života.

Brijem nabrijan uzgonom što spušta i ljudi nestaju
kao što nisu ni postojali dok su tražili neizgubljeno biće zvano:
nemir......


Pitanje: da li je život budnost između dva sna ili san između dvije budnosti?

Dosta je bilo spavanja,izbjegavanja,izmotavanja i sl ičnih ...nja.
Evo jedne istine koja nije zamotana u raznobojni i šareno smiješni celofan.
Kad sam bio mali brzo sam rastao al nikad nisam odrastao,pričali mi bajke i pričice i uljuljkavali me u životne inačice.....
Kad sam bio veliki brzo sam se rastao i sad sam ko naša obala,lijep i razveden al mislim da sam bio zaveden i sretan uskrs,božić i nova-tv..... ups
Sad sam taman za novi početak jer nekome je početak kraj a nekome je kraj početak,(tu teoriju nikak da shvatim),krajnje je vrijeme da naučim shvaćati.....
Al nećemo o meni ajmo malo o mom autu....crn i dobar,malo troši,nikad ne izda,ekološki odgojen,zadimi tu i tamo,može puno tereta podnijet,čvrsto grabi prema naprijed(ponekad i prema nazad),voli dobru muziku......
pa jel ja to opet o sebi pišem!,e jesam egodefender, al baš me ga-bri,jednom je netko rekao:Ono si što misliš da jesi....
A kad bi me netko pitao:Čovječe, ko si ti?
Šta da mu odgovorim;crn i dobar,malo trošim.......
Pa nisam auto jebote,dosta ste me vozili sad bum ja malo vozil vas zavojitim cestama života,gas gas gas......